Osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Vlada premijera Zorana Milanovića pokušava učiniti korak prema Hrvaticama i Hrvatima u iseljeništvu, želi se uspostaviti kvalitetniji kontakt i komunikacija te pružati potpora prilikom ostvarenja povratka u domovinu. O tome radi li se ovdje samo o slovu na papiru ili postoji li konkretnija strategija iza osnivanja Državnog ureda, o iskorištavanju potencijala mladih iseljeničkih generacija, o programima ulaganja dijaspore u Hrvatsku i ostalim aktualnim temama razgovarali smo s predstojnicom Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, mr. sc. Dariom Krstičević.
Razgovarao: Edi ZELIĆ
Osnivanje Ureda za Hrvate izvan RH dugo se očekivalo. Kao načelnica Ureda, koji su Vaši glavni ciljevi?
Imajući u vidu činjenicu da više od tri milijuna Hrvata, zajedno s potomcima, živi izvan RH, te da je riječ o velikom kapitalu – i ljudskom i financijskom – usvajanjem Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske te osnivanjem Državnog ureda stvorene su temeljne pravne i institucionalne pretpostavke za izgradnju sustavne i učinkovite suradnje s pripadnicima hrvatskog naroda izvan granica Hrvatske. Vjerujte to je takav ogroman potencijal i snaga, koju trebamo i moramo koristiti. Također, namjeravamo jačati hrvatske zajednice izvan Republike Hrvatske i njihov položaj i ulogu u sredinama u kojima žive te osigurati uvjete za njihovo uključivanje u društveni i politički život Republike Hrvatske. U jednoj rečenici – zadaća nam je kvalitetno i sustavno udružiti i povezati dvije Hrvatske – onu koja živi unutar priznatih granica i onu, koja živi i djeluje u drugim državama. To je velik izazov i velika odgovornost za mene. No, prije svega velika čast.
Kako je strukturiran Ured za Hrvate izvan RH?
Državni ured ima četiri glavne ustrojstvene jedinice: Kabinet predstojnika; Sektor za provedbu programa i projekata Hrvata izvan Republike Hrvatske; Sektor za pravni položaj i statusna pitanja Hrvata izvan Republike Hrvatske, Ured dobrodošlice i Glavno tajništvo.
U Vašem Uredu radi više od 50 osoba. Jesu li svi Vaši djelatnici duže vremena živjeli izvan RH odnosno u tzv. dijaspori ili će se opet događati da o iseljeništvu odlučuju ljudi koji nemaju nimalo osjećaja za život izvan Domovine?
Većina djelatnika ureda, iako još nismo ekipirani do kraja, ima iskustvo rada ili života izvan RH tako da je to, vjerujem, velika prednost. Neki od njih su rođeni u dijaspori ili u BiH tako da postoji senzibilitet za problematiku Hrvata koji žive izvan domovine. Također, vrlo važnu ulogu odigrat će Savjet Vlade RH za odnose s Hrvatima izvan RH kojeg će činiti najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica izvan RH. Savjet će imati direktan utjecaj na sukreiranje cjelokupne politike i svih aktivnosti vezano uz tematiku dijaspore, hrvatskih manjina ili Hrvata u BiH. Odnos prema iseljeništvu, zahvaljujući donesenom Zakonu o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske, više ne ovisi o ljudima ili njihovom – kako kažete „osjećaju“. Zakonom se, prvi put, dvadeset godina nakon hrvatske neovisnosti, uređuju odnosi s Hrvatima koji žive izvan domovine. Važnost Zakona se ogleda i u tome da skrb o Hrvatima izvan Hrvatske više nije posao samo jedne političke stranke ili opcije. To je briga cijele države, a predviđa jačanje gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i drugih veza.
Kada se Vaše ime upiše na Google-u, o Uredu za Hrvate izvan RH nema ni traga. Zbog čega ni pola godine nakon Vašeg imenovanja ne postoji internetska stranica Ureda?
Ponavljam da se Ured još ekipira, no to ne znači da stojimo na mjestu. Završili smo natječaj za stipendiranje učenika i studenata iz BiH. Uskoro kreće i isplata 515 stipendija. U tijeku je program Croatikum – program učenja hrvatskog jezika, za drugu i treću generaciju hrvatskih iseljenika, koji ove godine polazi 110 stipendista. Sve je pripremljeno i za natječaj za izbor Savjeta Vlade RH za odnose sa Hrvatima izvan Hrvatske u kojem će biti 70-ak najuglednijih predstavnika Hrvata izvan domovine. U suradnji s nadležnim ministarstvima radimo na uređenju statusa Hrvata bez hrvatskog državljanstva, koji mogu steći Hrvati izvan domovine bez hrvatskog državljanstva, njihovi supružnici koji nemaju hrvatsko državljanstvo, njihova djeca te prijatelji hrvatskog naroda i RH koji njeguju hrvatski identitet i promiču hrvatsko kulturno zajedništvo. Tu su i protokolarne obveze. Jako puno radimo. Sigurna sam da će se rezultati naših napora tek vidjeti. No da se vratim na vaše zadnje pitanje… Istina, službenu stranicu još nemamo. No sve informacije o nama, našim projektima i planovima mogu se pronaći na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Naime, Vlada RH uskoro kreće u redizajn web stranica svih ministarstava i drugih državnih tijela koje će imati isti standard i isti vizualni identitet. Činilo nam se neozbiljno i neodgovorno prema novcima državnih poreznika tj. građana RH isti posao raditi, odnosno, plaćati – dvaput.
Kako mislite komunicirati s Hrvatima izvan RH? Hoće li se i dalje događati da se na njihove mailove i dopise, ideje i prijedloge mjesecima ne odgovora?
Kada Ured bude kompletiran – i ljudstvom i tehničkim uvjetima– to se, vjerujte mi, neće događati. Dat ćemo sve od sebe da budemo otvoreni i maksimalno na raspolaganju svim Hrvatima koji žive izvan domovine.
Koliko novca je dodijeljeno Vašem Uredu iz državnog proračuna? Na koje projekte se taj novac troši? Postoje li natječaji za projekte ili po kojim kriterijima primate zahtjeve za potporom?
O nekim projektima i natječajima već sam govorila. Što se tiče ove godine, spomenut ću još natječaj za programe i projekte hrvatskih iseljeničkih zajednica koji je u zadnjoj fazi pripreme, te će uskoro biti objavljen. To je kao što znate – velika novost. Također, u tijeku je natječaj za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata koji su od interesa za hrvatski narod u BiH ukupne vrijednosti 15 milijuna kuna. O financijama Državnog ureda za sljedeću godinu još je rano govoriti, jer Državni proračun još nije finaliziran.
Slažem se, Hrvatske katoličke misije dale su izniman doprinos očuvanju hrvatskog jezika i kulture. Osim toga, u svakom su pogledu, potpora našim iseljenicima. S obzirom da imamo isti cilj – skrb o Hrvatima izvan domovine – sigurno ćemo vrlo blisko surađivati te ćemo u tom smislu sve projekte koji imaju tu dimenziju vrlo rado podupirati. Očekujemo da se i Hrvatske katoličke misije i sve hrvatske udruge u iseljeništvu aktivno uključe i pomognu nam u ostvarenju cilja – povezivanje Hrvata u iseljeništvu s domovinom ali i njegovanje i očuvanje hrvatskog identiteta i kulture u svijetu. Oni su nam produžena ruka bez čije suradnje, zasigurno, ne možemo i nećemo uspjeti. Što se tiče konkretnih oblika suradnje – oni su vrlo različiti. Od sredine do sredine, od udruge do udruge. U svijetu postoje različiti položaji hrvatskih zajednica s različitim potrebama i mogućnostima, Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske će sukladno tome prilagoditi svoj pristup svakoj hrvatskoj zajednici poštujući njezine specifičnosti.
U kojoj mjeri će Vaš Ured biti zadužen za spajanje gospodarskih kontakata s Hrvatima izvan RH? Često se spominje ulagački potencijal dijaspore. Povjerenje prema anketama je malo. Kako mislite vratiti to povjerenje?
Vratiti povjerenje naših ljudi izvan domovine, učiniti da se stvarno u RH osjećaju „kao doma“ – nam je dugoročni cilj. Kad to postignemo, moći ćemo reći da je Državni ured ispunio svoju primarnu svrhu. Svjesna sam činjenice da je veliki zanos i oduševljenje, koji je postojao nakon osamostaljenja Hrvatske, kod naših iseljenika prošao. Mnogi su ostali i razočarani. Žao mi je zbog toga. Ne želim ulaziti u analizu zašto je tako – je li se Hrvatska u tom trenutku morala baviti sobom i problemima pred kojima se našla pa se nije stigla dovoljno i kvalitetno baviti iseljeništvom. No, prošlost ćemo ostaviti na analizu povjesničarima i sociolozima. Mi ćemo mijenjati odnose na bolje. Jer povjerenje se gradi, ne nastaje preko noći. Ono se zaslužuje, ne lijepim riječima već konkretnim djelima. Svjesni toga, ali i – kako kažete „ulagačkog potencijala dijaspore“, u sklopu Državnog ureda smo ustrojili i Službu za gospodarsku suradnju koja će poticati i koordinirati povezivanje hrvatskih gospodarstvenika i njihovih udruga izvan Hrvatske s gospodarstvenicima, udrugama, institucijama i tijelima državne uprave unutar Hrvatske; poticati ulaganja u proizvodnju i turizam u Hrvatskoj, kao i suradnju s gospodarstvenicima hrvatskog podrijetla u svijetu radi stjecanja novih tržišta i promicanja izvoza hrvatskih proizvoda i usluga; te, između ostalog, informirati hrvatske povratnike i useljenike o mogućnostima ulaganja u Hrvatsku.
Kako vidite ulogu mladih stručnjaka, odraslih i socijaliziranih u iseljeništvu? Što oni znače za Hrvatsku?
Doista sam impresionirana pojedincima i skupinama koje sam upoznala tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Toliko ljubavi, toliko znanja, truda i zalaganja, toliko kreativnosti na svim poljima. I ono što posebno oduševljava je entuzijazam tih mladih ljudi koji rade vrijedne i dobre projekte u kojima promoviraju Hrvatsku, domovinu svojih očeva i majki, svojih baka i djedova, na najljepši mogući način. Hrvatska može biti ponosna što ima takve „neslužbene“ ambasadore i lobiste!
Kojim planom želite doći do takvih ljudi? Hoćete li i kako ćete iskoristiti njihov know-how i umreženost?
Imamo već neke planove, ali o njima ćemo razgovarati kad budu konkretniji. U vremenu kad komunikacija nema granica, otvara se veliki prostor i mogućnosti za što bolju i kvalitetniju suradnju. I ovim putem pozivamo sve kreativne i mlade ljude da nam se jave svojim prijedlozima i sugestijama.
Ukoliko se netko iz iseljeništva odluči na povratak u Hrvatsku, kakvu pomoć može zatražiti i očekivati od Vašeg Ureda?
Jedan od ciljeva našeg ureda je raditi na poticanju povratka Hrvata iz iseljeništva u domovinu. Upravo smo zato osnovali i Ured dobrodošlice, koji će, između ostalog, obavljati poslove prijama, informiranja i upućivanja Hrvata izvan Hrvatske u cjelokupan državni sustav Hrvatske, sastavljati Programe dobrodošlice i prihvata za Hrvate iz iseljeništva, koordinirati poslove ureda dobrodošlice s istim poslovima u uredima državne uprave na županijskoj razini, te informirati javnost i provoditi promidžbeno-informativne aktivnosti u vezi s Hrvatima izvan Hrvatske putem internetske stranice i informativnih publikacija Državnog ureda.
Dopunskoj nastavi na hrvatskom jeziku u Njemačkoj i drugim europskim zemljama „iseljeništva“ prijeti gašenje. Kako želite to spriječiti? Jeste li spremni surađivati i s udrugama roditelja i slično koji se bore za opstanak nastave i time hrvatskog jezika kod nadolazećih generacija?
Jezik je temelj identiteta svakog naroda. Kad umire jezik, umire i narod. Stoga će Državni ured učiniti sve što je potrebno te se aktivno uključiti, u suradnji s resornim ministarstvom, u brigu za očuvanje i poboljšanje sustava nastave hrvatskog jezika i kulture, kako u Njemačkoj, tako i u drugim europskim zemljama.
