Više desetljeća hrvatske su tvrtke zastupljene na njemačkom tržištu rada. Oko pet tisuća građevinara, strojara i montažera radi svake godine putem međudržavnih ugovora odnosno tzv. detašmana. Što će se dogoditi nakon hrvatskog ulaska u Europsku uniju? Što donose njemački propisi o zapošljavanju naših radnika? To su bila samo neka od pitanja u emisiji HRT-a “Tema dana” urednika Danka Družijanića, u kojoj je u četvrtak gostovao i Tonči Vanjak, direktor Viadukta za Njemačku i predsjednik upravnog odbora udruženja INGRA-Det koje se brine upravo o tzv. detašmanima naših radnika u Njemačkoj.
Prema najnovijim saznanjima njemačko će tržište imati ograničenje od dvije godine nakon hrvatskog priključenja EU. Kako će to ograničenje konkretno izgledati, još uvijek je nejasno. Međutim, jasno je da takva mjera naše tvrtke stavlja u nezavidan položaj u odnosu na konkurenciju iz Poljske, Rumunjske, Bugarske…
„U Njemačkoj psola ima u svakom slučaju, međutim tržište je teško. Dosta teško se uspijevamo održati u odnosu na konkurenciju koja nema ograničenja. Nama je od ključne važnosti kako će se odraziti razgovori u isčekivanju mjera koje će Njemačka donijeti. Nakon velike incijative građevinara da se razgovara što hitnije o konkretnim prijelaznim mjerama s njemačkom stranom, najavljeno je da će se početkom ožujka održati prvi sastanci resornih ministarstava“, rekao je Vanjak.
„Nama je osnovna stvar da se pristupi pregovorima na način da se ishodi blaži oblik restrikcija koji bi obuhvatio te mjere da su brodograditelji i montažeri slobodni s nastupom na ovom tržištu. Takvo su rješenje imali i Poljska, Češka i ostale zemlje koje su pristupile nakon 2003. Za građevinare, za koje smo sigurni da će Njemačka donijeti restrikcijske mjere na dvije godine, želimo da se ostvare olakšanja poput ishođenja radnih dozvola za cijelo područje Njemačke bez ograničenja na projekte, ali i da se ukine kvota tj. kontingent investitora. Naime, mnogi miješaju kontingent koji mi dobivamo putem detašmana s jedne strane, s kvotom investitora s druge strane. Naime, hrvatski je investitor ograničen u mogućnosti zapošljavanja na njemačkom tržištu nas kao podizvođaća, partnera i slično. To ograničenje iznosi 30 posto broja zaposlenih. Taj dio mjera nas zapravo puno više ograničava od samog kontingenta. Ako bi se, dakle, u toj točki uspjelo ostvariti kompromis, a imamo primjer Rumunjske i Bugarske na koji se u biti i ne volimo pozivati jer imamo puno veći ugled i više referencija, onda bi to bio značajan korak“, objasnio je Tonči Vanjak.
Upitan za mišljenje o opasnosti odlaska još većeg broja stručno kvalificiranog osoblja iz Hrvatske nakon pristupa EU, Tonči Vanjak je kazao:
„Vjerujem da neće biti spektakularnog dolaska na njemačko tržište, jer oduvijek su visokokvalificirani inženjeri, informatičari, doktori, medicinske sestre itd. bili traženi na ovom pdoručju, s time da će biti olakšana procedura. Osobno mislim da se ne treba bojati da će mnogi naši stručnjaci otići u Njemačku i da se nikada više neće vratiti, jer danas je Frankfurt, takorekući, zapravo predgrađe Zagreba, današnjom brzinom transfera ljudi, znanja i svega ostalog Vi ste, ako treba, i dnevno u Zagrebu. Ono što bi bila velika prednost je da taj odlazak u inozemstvo, ako ga i bude, bude ipak vezan za hrvatske tvrtke. U tom smislu nam je od životne važnosti da se ishode povoljne mjere u skorašnjim pregovorima. Ukoliko bi se ukinula kvota investora, nama bi kao podizvođačima bilo omogućeno da sa njemačkim firmama nastupimo na svim drugim tržištima Europske unije“, zaključio je Vanjak.
Edi Zelić (foto: mediazzz agentur)
