Mario Lozančić, nositelj Akcije mladih za EP: “Iz krize nas neće izvući oni koji su nas doveli u nju”

2

Razgovarao: Edi Zelić

Kampanja za Europski parlament je počela, ili da kažemo lov na atraktivno plaćene stolice u bruxelleskom predstavništvu europskih građana? Liste hrvatskih stranaka su objavljene, najglasniji su u kampanji, dakako, SDP i HDZ, a istovremeno na izbornim listićima naći će se i manje stranke i inicijative koje su slabo poznate javnosti, ali svakako nude interesantan program i inovativne ideje. U tom smislu razgovarali smo s Mariom Lozančićem, kandidatom Akcije mladih za Europski parlament. Radi se o visoko obrazovanom mladom aktivistu koji je dugo godina živio u Njemačkoj, a sada je okupio mlade ljude koji bi trebali obilježiti hrvatsku političku budućnost unutar Europske unije.

Možete li reći nešto konkretnije o incijativi Akcije mladih za Europski parlament? Koji su motivi? Koji ciljevi?

U zadnjih šest mjeseci sam intenzivno angažiran oko Pokreta mladih Hrvatske, zajedno s mladima iz Hrvatske i dijaspore. Uspjeli smo okupiti pozamašan broj mladih koji savjetima, preporukama, svojim osobnim životnim pričama pokušavaju pomoći jedni drugima. Na iniijativu jednog od članova, odlučili smo se i politički organizirati kako bismo dali do znanja da mladi žele promjene. Mladima je u Hrvatskoj doslovno voda došla do grla. Ekonomska kao i politička situacija je u zadnjih šest godina katastrofalna. Neovisno o globalnoj krizi koja nas je 2008. zadesila, uzrok recesije leži u Hrvatskoj. Već puna dva desetljeća sustavno se radi na uništavanju hrvatske privrede. Rast BDP-a kojeg smo do bilježili do 2008., temeljio se na ekspanzivnom rastu kredita i zaduživanju svih mogucih subjekata. Od države, državnih i privatnih poduzeća do samih kućanstava. Stvoren je kratkoročni balon blagostanja, koji se brzo počeo ispuhivati.
S druge strane imamo političku nezrelost političke kaste, koja ne zna voditi državu, koja ne zna njome rukovoditi, kako ju pretvoriti u razvojnu i učinkovitu cijelinu, koja ima za cilj stvaranje društvenog i privatnog blagostanja za sve. Jednostavno su odlučili ići linijom manjeg otpora, zaduživati se, održavati prividnu stabilnost.

Sada nam sve to polako dolazi na naplatu?

Da. Upravo sada vidimo plodove tog nerada, a to će razdoblje potrajati sve do 2020. Upravo u opisanim uvjetima odrasla je gerenacija mladih ljudi koji su najviše zakinuti. Postotak nezaposlenosti mladih je premašio 52%. Držimo neslavno treće mjesto u Europi, iza Grčke i Španjolske. U svim tim uvjetima, dakle kad je najteže, rodila se ideja za promjenama, ali ne samo čekanjem, nego stvaranjem tih promjena. Mladi su svjesni da im je jedini izlaz ili otići iz zemlje ili se boriti za promjene. Upravo je tragom toga nastala i inicijativa da okupimo kvalitetne, obrazovane mlade ljude i da ponudimo našim građanima mogućnost izbora. Do sada smo imali izmjene lijevih i desnih, ali u suštini se oni nisu razlikovali. Primjer Ingrid Antičević Marinović dao nam je glavni argument kako ne smijemo dozvoliti da se nastavi ovaj katastrofalan trend političke oligarhije za foteljama, nesposobnosti pri predstavljanju građana Hrvatske i njezinih interesa. Cilj nam je afirmirati kvalitetnu percepciju o Hrvatskoj, predstavljati i zastupati našu zemlju na europskom nivou. Želimo biti komunikacijski kanal za građane, njihove stavove i interese, a što je najvažnije, služiti se instrumentom političkog pritiska s više udaljenosti na ovu vladu i svaku poslije nje kako bismo se obračunali s boljkama našeg društva, a to su korupcija, politički nepotizam, nedostatak pravne države, nedostatak ekonomskih i građanskih sloboda, neefikasan javni sektor… Osim tema na razini Hrvatske, zalagat ćemo se za europske teme vezane za mlade u cijeloj Europi, suzbijanje nezaposlenosti mladih, i to kvalitetnijim standardima obrazovanja na razini cijele Europe, održivim razvojem gospodarskog rasta i ekonomske slobode građana u pogledu privatne zaduženosti. Namjera nam je ograničiti opterećenje budućih generacija dugom.

Poznati ste kao zagovornik odlaska mladih u svijet. Smatrate li da mladi u Hrvatskoj zaista nemaju nikakvu perspektivu? I kao zastupnik u EP biste se zalagali za iseljavanje mladih?

Statistika vam sve govori. Mi možemo držati sve mlade ljude u domovini, ali ako nema privrede koja će omogućiti njihovo zaposlenje, iskorištavanje njihovih radnih sposobnosti, onda je za mladog čovjeka, koji želi od svog života nešto napraviti, jedin preostalo da napusti zemlju na određeno vrijeme. Zalagao bih se i dalje da mladi u što većem broju odu vani studirati, da odu na razmjene studenata Erasmus programa, da preko ljetnih ili zimskih preznika odrađuju stručnu praksu, pripravništva ili slično u jednoj od europskih zemalja. Najveće bogatstvo koje mogu steći je iskustvo i prijateljstva s ostalim mladima iz cijele Europe. Što više interakcije i razmjene imamo, to će se povećati mogućnost za mijenjanjem mentalnog sklopa našeg društva, koje je na žalost još zarobljeno u prošlosti i prošlim vremenima. Mladima je jednostavno dosta toga, zbog toga mladi čeznu za promjenama i otvaranju prema svijetu.

Jeste li i sami živjeli u iseljeništvu i mislite li da je tamo lakše naći posao i preživljavati nego u Hrvatskoj?

"Mladima pripada budućnost"

Imao sam sreću u nesreći doći kao dijete u Njemačku. Razlog je bio rat iz 90-ih, kada sam protjeran sa svojom obitelji i našim sunarodnjacima iz Bosanske Posavine. To je bilo jedno traumatično iskustvo, a dolazak u Njemačku je bio poput dolaska u jedan novi svijet. Tih par godinama provedenih u Njemačkoj na mene je ostavilo pozitivan i dubok utisak. Tek nakon završene četvrte godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, osjetio sam potrebu proširiti svoje horizonte i nastaviti put u inozemstvu. Započeo sam svoju odiseju u Beču, gdje sam nastavio studij ekonomije. Beč me oduševio, ta mulikulturalnost, raznolikost, društveni nivo organiziranosti…
Nakon toga sam otišao raditi u Njemačku. Prvo u jednom energetskom koncernu u Essenu, a zatim u njemačkom Bundestagu u Berlinu za zastupnika Klaus Petera Willscha. Imao sam sreću što se sve poklopilo kako je trebalo. Stekao sam iskustva o njemačkoj poslovnoj filozofiji i odnosu prema radu.

Radi li se kod Akcije mladih o jednokratnom izletu u politiku ili želite dugoročno stvoriti političku stranku, eventualni treći put, koji toliko nedostaje Hrvatskoj?

Ideja o stranci Akcija mladih pokrenuta je prije deset godina. Neovisno o ovim izborima za Europski parlament, potrebno nam je naći optimalno 10.000 mladih koji će se diljem Hrvatske kandidirati za lokalne izbore. Tu se traži proaktivnost, autonomnost i samoinicijativa među mladima kojima je dosta kukanja, koji žele ostvariti promjene, a ne čekati da se one dogode. Hrvatska je na političkom tržištu jos nerazvijena. Postoji oko 127 stranaka, izborni zakon je skrojen da pogoduje velikim stranačkim blokovima i njihovim satelitima. Na žalost još u Hrvatskoj vlada mentalitet socijalizma, a on je vidljiv kod glasača lijeve i desne opcije. Samo što se jedni predstavljaju kao urbani i moderni, a ovi drugi kao ruralni i konzervativni, zaostali. S druge strane više od 50% glasača izgubilo je nadu da svojim glasanjem mogu stvoriti promjenu. Tu se da jasno isčitati da nedostaje političke i demokratske osviještenosti i da imamo manjal političke obrazovanosti građana.
Mi smo apelirali i apelirat ćemo ponovno da nam je potreban treći put, tj. treći građanski savez ili blok, ali ne zbog fotelja nego programatskog preokreta u ekonomskoj politici. Ne treba nam održavanje socijalnog standarda nego ekonomska razvojna politika. S time u korak idu i političke i građanske slobode pojedinca.
Za treći blok društvo mora prvo sazrijeti, horizonti pojedinaca se moraju proširiti, razvoj političke kulture i komunikacije se treba razviti kao i spremnost pojedinaca na kompromis. Ključ do toga su ljudi. Bez novog načina razmišljanja i vođenja dijaloga nema ni trećeg bloka. Jedino s mladima može doći do stvaranja trećeg bloka.

U zadnjih nekoliko mjeseci je primjetan sve veći euroskepticizam u Hrvatskoj. Što će naša zemlja imati od pristupa Europskoj uniji?

Zanimljivi su to fenomeni, poput tišine prije nevremena. Naravno da su ljudi skeptični, pola europskih zemalja je u krizi, kao i Hrvatska. Ljudi nisu dobili informacije što ih čeka kad uđemo u EU. Pa ni sami političari ne znaju kako će Hrvatska proći ulaskom u EU. Usvojena je pravna stečevina, ali samo na papiru. Hrvatska je imala 13 godina da se dobro pripremi za tržište EU, ali to nije učinjeno. Previše smo izolirani, zatvoreni i to vuče određene posljedice kao što je euroskepticizam. Hrvatska će imati puno izazova pred sobom, puno nedovršenih zadaća koje još nije ispunila, ali za to nije kriva EU nego hrvatski političari koji nisu znali pripremiti građane Hrvatske.

Čini se da je u Hrvatskoj vladala velika borba za mjesta na listama za EP. Odlična plaća, pokriveni reprezentativni troškovi, putovanja itd., sve je to vrlo atraktivno. No, malo se spominju pravi zadaci i mogući utjecaji jednog europskog parlamentarca. Znate li Vi što Vas čeka u Bruxellesu ako prođete na izborima?

Akcija mladih u usponu

Drago mi je da ste spomenuli to pitanje. Baš se ti benefiti intenzivno spominju u zadnje vrijeme u hrvatskim medijima, ali se uopće ne spominju obveze i odgovornost koje takvo jedno mjesto u Europskom parlamentu donosi sa sobom. Šire se razne dezinformacije, od toga da europarlamentarci o ničemu ne odlučuju, što znači da nemaju nikakve odgovornosti i slično, a to bi za naše političare bio melem za dušu. No, stvari se mijenjaju, mijenja se perspektiva gledanja na svijet, pa tako i s nacionalne razine i nacionalnih tema, mijenja se perspektiva na europsku razinu i s europskim temama. Najbitnija je spona između izabranog europarlamentarca i građanina, a ne stranke. Ljudi moraju i trebaju znati da postoji mogućnost obratiti se svom izabranom predstavniku, informirati ga o temama i problemima koji muče građane. Nije bitno da li je to prženje rakije za domaće potrebe ili prodaja domaćeg sira od kumica na placu, ili su to teme o zaštiti okoliša, zagađivanju okoliša kroz preniske standarde vezano za dimnjake na industrijskim pogonima.

Dobro, ali kako mislite pridonositi rješavanju takvih problema?

Upravo svojim radom u njemačkom Bundestagu iskusio sam iz prve ruke što to znači odrađivati istovremeno teme na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Rad u odborima, radni sastanci u radnim odborima i slično. Ali tu nije bitan samo europarlamentarac nego i njegov tim ljudi, s kojima radi, priprema i odrađuje sve potrebno. To je doslovno posao koji traje i 16 sati na dan. Smatram da će to biti veliki šok za naše političare koji dođu u Bruxelles. Stranačka pripadnost ljudi u njihovom uredu im neće pomoći, osjećat će se izgubljeno i zbunjeno. Pogledajte samo govor Ingrid Antičević Marinović, koji svjedoči o njihovoj nesposobnosti. Ako takvi ljudi budu izabrani, možemo zaboraviti neki intenzivniji pomak i napredak hrvatske politike unutar EU.
Evo i konkretnog primjera, odnosno informacije koju sam dobio direktno od poslovne kolegice u Europskoj komisiji. Bila je zgrožena kako nas političari nestručno predstavljaju u Bruxellesu. Čak su delegati Srbije puno aktivniji i prisutniji nego mi, iako nemaju predstavnike u Europskom parlamentu. Predstavništvo grada Kragujevca ima jači tim ljudi od grada Zagreba koji ima samo jednu osobu, koja usput ne odgovara ni na mailove. Upravo zbog takvih ljudi smo nazadovali i s takvim ćemo ljudima i dalje nazadovati. Pa ćemo se onda 2030. čuditi kako je to Srbija naprednija i razvijenija od Hrvatske.

Kakve su šanse Akcije mladih, ili eventualno sličnih inicijativa, za pobjedom nad velikim aparatima HDZ-a i SDP-a?

Sigurno je da će HDZ i SDP svojom glasačkom mašinerijom uzeti dio kolača. Stvar je u tome da će vjerojatno biti niska izlaznost, što je loše, ali se može okrenuti i na pozitivno. Građani su razočarani i upravo te pesimistične građane treba ohrabriti da izađu u što većem broju na izbore. To je jedini način kako bi se utjecaj glasača HDZ-a i SDP-a mogao umanjiti, te istodobno izvući korist za našu listu. Istina, prijavljano je 28 lista, ali dat ćemo zadnjih 12 dana sve od sebe, da vratimo povjerenje i hrabrost građana da izađu na izbore.

Kada je riječ o hrvatskim iseljenicima, prvenstveno o mladim, odlično obrazovanim generacijama, smatrate li da oni na neki način mogu ili moraju biti iskorišteni za Hrvatsku? Kako izgleda Vaš stav u tom pogledu?

Ta razmjena nam je potrebna. Kad sam se vratio u Hrvatsku, radio sam u njemačkom poduzeću, gdje su upravo mladi obrazovani hrvatski iseljenici radili na vodećim pozicijama u. To je samo jedan primjer, a ima ih, neovisno o krizi sve više i više. Oni neće biti iskorišteni za Hrvatsku, plaćat ce porez, prirez i zdravstveno osiguranje i to je to. Hrvatska ne smije nikoga iskorištavati, niti svoje građane niti one koji žele doći u Hrvatsku živjeti. Za sve trebaju postojati jednaka pravila.

Mario Lozančić

Nakon pristupa Hrvatske Europskoj uniji, krizna situacija u našoj zemlji neće izgledati nimalo bolja. Što nas čeka nakon 1.7.2013.? Mogu li nas aktualna vlast ili možda oporba iz HDZ-a izvući iz krize?

To je utopijski nadati se da će nas oni spasiti koji su nas u krizu doveli. Neovisno što političari pričaju, da nas čeka samo blagostanje, to je jednostavno obmana građana. Povećat će se tržišna konkurentnost, država će se i dalje zaduživati. Onih 5% građana na vrhu će i dalje dobro zivjeti. Jedno je sigurno: što mi više odugovlačili s provođenjem reformi, to će nam biti još gore. Niti turizam, niti novac iz EU fondova nam neće pomoći.

Na svakim se izborima u Hrvatskoj pojavljuju nove stranke i strančice. Pokazalo se da nijedna od njih nije uspjela ostaviti značajnijeg traga. Lesarovim laburistima možda je uspio najveći uspon. Zbog čega su Hrvati tako zadrti u svojim navikama glasovanja?

Zbog manjka demokratske osviještenosti. Friedrich Ebert je rekao, “možda imamo demokraciju, ali su nam potrebni i demokrati”. Bitno je da se građane politički školuje i informira. Lesar je uspio, ali uglavnom zbog sindikalne mreže koju je imao na raspolaganju.

 

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *