Europska unija je otvorila pristupne pregovore sa Srbijom. Odluka je to koja se uglavnom tumači kao dodatan korak prema stabilizaciji zapadnoga Balkana u smislu otvaranja perspektive ostalim zemljama regije za priključenje EU. Takvo što je za svaku pohvalu, međutim bit će zanimljivo pratiti u kojoj mjeri će se Srbiju kontrolirati ili će joj se gledati kroz prste pri izvršavanju i ispunjavanju brojnih detaljnih odredbi i obveza koje proizlaze iz početka pregovora o punopravnom članstvu.
Istini za volju, obzirom na preumorenost Europske unije i njezinih institucija, malo je vjerojatno da će Srbija postati punopravna članica prije 2025. godine. No, Hrvatskoj bi trebalo biti u interesu podupirati srpski pristupni proces istovremeno koristeći prigodu kao punopravna članica Europske unije inzistirati na rješavanju mnogobrojnih otvorenih pitanja.
U ovom trenutku ne čini se i ne daje se baš isčitati iz poteza hrvatske Vlade da naši vlastodršci imaju bilo kakav konkretan plan u vezi realiziranja vlastitih interesa naspram Srbije. Hrvatski predsjednik Josipović dolazi u Beograd i poput pokislog pijetla sluša kako mu Tomislav Nikolić drži lekcije o pravima manjina. A koja to prava hrvatska manjina ima u Srbiji?
Hrvatska ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, desetak dana prije pristupa svoje zemlje Europskoj uniji trči u Beograd kako bi najavila povlaćenje tužbe za genocid? Jesu li to samouvjereni stavovi i politički potkovane geste? Prosudite sami…
Što, dakle, hrvatska vlada tijekom srpskog pregovaračkog procesa kani poduzeti i na koji način želi skrenuti pažnju u europskim institucijama na katastrofalan odnos prema Hrvatima u Vojvodini i Srbiji? Što je s pitanjem ratne odštete koje je ovih dana, s pravom, povjereniku Stefanu Füleu postavio hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, Davor Ivo Stier? On je, naime, od Fülea odmah zatražio da Srbja poštuje Sporazum o normalizaciji odnosa koji je potpisala s Hrvatskom 1996., s posebnim naglaskom na primjenu članka 7 (reguliranje ratne odštete).
Je li Srbija kao potencijalna EU-članica spremna pozabaviti se rješavanjem pitanja nestalih u ratu? Hoće li Srbija pomoći pri uklanjanju mina koje su postavile jugokomunističko-četničke formacije po Hrvatskoj? Hoće li Srbija vratiti opljačkanu imovinu i, last but not least, što je s procesuiranjem ratnih zločina? Kada će konačno odgovarati četnički krvnici koji su režirali i proveli masakre u Vukovaru, Škabrnji i ostalim hrvatskim gradovima i selima? Mnogi od njih se dan-danas kriju po Srbiji. Kad će pred sudove i kad će im se odrediti kazne?
Dakle, otvaranje pristupnih pregovora s jedne strane je povijesna prilika za europeizaciju Srbije. Takav je proces europeizacije u interesu dugoročne stabilnosti jugoistočne Europe. S druge strane, takav proces mora sadržavati i rješavanja svih otvorenih pitanja Hrvatske i Srbije.
