Prije nekoliko dana u münchenskom klubu “Villa Flora” u organizaciji udruge “Hrvatski dom” iz Zagreba, održana je javna tribina “Most domovine i iseljeništvo”. Tijekom večeri posebna gošća bila je iz daleke Argentine, hrvatska autorica Carmen Virlichak, koja je među argentinskim Hrvatima poznata po desetak knjiga iseljeničke tematike.
Nakon uspješne tribine u Zagrebu, Vrlichak se i u Münchenu osvrnula na osebujnu nostalgiju hrvatskih prekooceanskih iseljenika, koji se unatoč lošem poznavanju materinskog jezika i dalje osjećaju pripadnicima hrvatskih bića te njeguju stare hrvatske običaje, pučke napjeve i organiziraju brojne priredbe u nekoliko hrvatskih domova u Argentini. Posebno je spomenut i Papa Franjo I, koji je u svojoj domovini bio poznat kao veliki prijatelj Hrvata. Tijekom predstavljanja naglasak je stavljen na knjigu “Hrvati u Argentini”,koja je posvećena svima onima koji počivaju daleko od domovine i onima koji su se vratili u Hrvatsku, znajući da opet ostavljaju voljenu zemlju, u autoričinom slučaju Argentinu. Carmen je rođena u Španjolskoj, a roditelji rodom su joj iz Imotskog, ali ubrzo, odlučili su se preseliti u Argentinu dok su djeca još bila malena. Tijekom odrastanja i sazrijevanja, Carmen je govorila i školovala se na španjolskom te je nehotično u svakodnevno-životnom ritmu potisnula materinski jezik. No, ipak, svoja književna iskustva rado prezentira sunarodnjacima raseljenima po svijetu. Evo kako je otprilike izgledalo njezino predstavljanje.
“Carmen Vrljičak sam ja. Donosim vijesti iz Argentine, gdje ima puno Hrvata, a počeli su dolaziti na kraju devetnaestog, odnosno početkom 20. stoljeća, između dva rata i za vrijeme “Evite Peron”. Neki misle, Čile i Argentina su isto. Nije, nije, to su dvije različite zemlje. Zapravo, moja knjiga, “Hrvati u Argentini” pokazuje kada su došli, gdje su radili i kako su patili, dok su stigli u Argentinu. Inače sam magistrirala književnost klasik jezika, latinski, grčki itd. Novinarka sam, a pisanjem se bavim uvijek, od malih nogu. Imala sam buran život. Moj muz je umro jako, jako mlad i bila sam sama s troje djece i onda sam se borila i napredovala. Do danas imam desetak knjiga. Jedna je imala četiri izdanja u najvecoj izdavačkoj kuci i to je velika stvar tamo. Pitali ste me što je to tango? Ja tvrdim da je tango kao jedna velika suza. Ali, ako gledate tekst i glazbu, a posebno tekst, to je sve što smo izgubili. Ja nisam nikada plesala tango. Tango je jedno vrijeme bio zabranjen. Poslije je imao svoj glas i danas je turistička stvar. Znam da u Hrvatskoj ima nešto što se zove “Tango Argentino”.
-Kako Hrvati u Argentini doživljavaju Vaša književna djela ?
Da, da moje se knjige puno čitaju. “Hrvati u Argentini” pisana je na španjolskom, pisala sam je prije deset godina i dan danas se još kupuje i kažu mi, pogotovo mladi, “Hvala Bogu da si to napisala, jer mama i tata nam nisu rekli kako se desilo, kako su došli ovamo”. Knjiga na španjolskom jeziku je malo više raširena,nego ova na hrvatskom jeziku, a opisujem kada su došli naši ljudi i kako su mijenjali prezimena. Na primjer, imam jedno posebno poglavlje koje se zove “Tjeskobe emigranata”. U knjizi sam istaknula važne i obične ljude. Volim obične ljude, jer što su doživjeli nikada nisu pričali i onda kada počnu pričati, kažu ti sve. Danas, tamo u crkvu dođu neki Hrvati koji nikad nisu bili u Hrvatskoj, možda i ne vjeruju, ali čuju hrvatsku riječ, mogu kupiti knjige i trude se pričati našim jezikom.
– Što kazu Hrvati,da li bi se rado vratili u domovinu ?
A čujte, vrijeme donosi svoje, a svi imaju djecu, unučad, a puno nas smo se i vjenčali s Argentincima .Nije lako! Moram istaknuti u vezi emigracije u Argentini, da nismo baš ni bogati. Ono što ja radim, da sam šest mjeseci tu, a šest mjeseci tamo, to rijetko tko može napraviti. Pogotovo sada, jer je velika svjetska kriza, ne samo ekonomska, nego moralna i politička. Pitali ste me da li u Argentini ima ljudi iz Istre? Ima više familija, a ja znam familiju Prodan koja živi u Buenos Airesu. Za kraj želim kazati da moja sestra Marija De Sutter živi u blizini Poreča. Ona je upoznala Belgijanca koji je kao ambasador radio u Čileu i odlučili su da ostatak života provedu u Hrvatskoj. U penziji su i svako malo putuju po svijetu, ispričala nam je Vrljichak, poznata Hrvatica u Argentini, čiji hrvatski izgovor riječi, u sebi sadrži španjolskog i talijanskog naglaska, a opet, hrvatski govori na osebujan i simpatičan način.
Silvano Jelenić
