Europski parlament nije se jako promijenio nakon ovih izbora, iako su oni u pojedinim zemljama zatresli politički poredak. Ali, Europski parlament zadržava europejstvo svog političkog centra. Neki su dobili, kao Socijalisti i Demokrati koji su pojačali svoje redove za pet zastupnika pa ih je sada 190, ili kao antiliberalna ljevica, GUE/NGL (Ujedinjena ljevica/Nordijska zelena lista) koji su dobili dodatnih sedam mjesta, tako da ih je sada 42, uglavnom zbog pobjede Syrize u Grčkoj, čijeg su čelnika istaknuli za svog kandidata za mjesto predsjednika EK-a.
Najveći pojedinačni gubitnici su stranke desnog centra, okupljene u grupaciji EPP, ali je EPP usprkos gubitku 50-ak zastupnika sa 213 zastupnika ostala najjača politička obitelj u Europskom parlamentu. Čak 18 mjesta izgubili su liberali, okupljeni u ALDE, ali su i dalje, sa 64 zastupnika, treća parlamentarna grupacija. Tri mjesta su izgubili Zeleni, kojih je od sada 52 zastupnika.
Koliko i ALDE, 64 zastupnika, imaju i “ostali”, a to su novi zastupnici koji se ne mogu naći u postojećim strankama, čudaci, krajnja desnica kao što je Zlatna zora ili Jobbik, oko kojih će se vjerojatno formirati cordon sanitaire, ali i populistička ljevica od 19 zastupnika Beppa Grilla.
Antieuropejci, okupljeni u grupaciji EFD (Europa slobode i demokracije), kojih je najbolji predstavnik UKIP Nigela Faraga, popeli su se na 38 zastupnika. Uz njih je i Lega Nord.
Nezavišnjaci, među kojima je najjača Marine Le Pen, imaju 41 zastupnika, od čega Le Pen ima 24 mjesta, a uz nju su Stracheova Partija slobode, Wildersova Partija slobode i danska Narodna stranka N. Messerschmita.
Prema analizama, antieuropsku grupaciju pokušat će formirati i N. Farage i M. Le Pen. Da bi se osnovala grupacija potrebno je 25 članova, što oboje imaju, ali moraju skupiti zastupnike iz 7 zemalja. No, ti će zastupnici otići ili Englezu ili Francuskinji, ali ne mogu i jednom i drugom. Farage je dugo odbijao pomisao o suradnji s Marine Le Pen, ali je recentno sugerirao da to ipak nije posve nemoguće. Uzimajući u obzir da Farage sebe vidi kao političara desnog centra, to je teško zamisliti, ali ako se udruže, imali bi zajedno preko 50 zastupnika. No, ako i neće biti ista grupacija, ipak će u mnogim dosjeima glasati na istoj platformi.
Ipak, 80 posto Europskog parlamenta ostaje proeuropsko, što znači da rad EP-a neće biti blokiran, nego usporen. Potrebno će biti mnogo više dogovaranja, nego do sada.
Francuska se poslije pobjede Nacionalne fronte zatvorila u sebe i počela preispitivanje okolnosti koje su do toga dovele. Činjenica je da je neofašistička stranka pobijedila baš u zemlji koja je uzor demokracije i republikanskih vrijednosti, a da je u zemljama koje su jako propatile, kao Grčkoj, neonacistička Zlatna zora ipak dobila samo 10 posto. Isto tako, sve nove članice EU-a, uglavnom su glasale za etablirane stranke, onako kako izgledaju njihovi parlamenti. Jedina nelagodna iznimka je Mađarska gdje se vladajući Fidesz ponegdje previše približava neonacističkom Jobbiku, koji je druga stranka u Mađarskoj i dobio je 3 mjesta u EP-u.
Osim Britanije, gdje je pobijedio UKIP, sve druge velike zemlje, a to su Njemačka, Španjolska, Poljska i Italija, glasale su za etablirane stranke. U ovom sazivu najviše socijalističkih zastupnika dat će Italija. Zbog promjene izbornog praga u Njemačkoj, sa 6 zastupnika ušla je u EP Alternativa za Njemačku, koju se pogrešno predstavlja kao antieruopsku, ali je zapravo euroskeptična, i odbija bilo kakvu političku blizinu s krajnjom desnicom u Europskom parlamentu. (cd/Euroreport)
