Književnu nagradu što nosi ime znamenitog pjesnika fra Lucijana Kordića osvojila je ove godine pjesnikinja Malkica Dugeč iz Njemačke. Nagradu dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL – Zajednica izdanja “Ranjeni labud” iz Mostara, čiji se natječaji provodi svake četvrte godine. U konkurenciji za ovu prestižnu književnu nagradu natječu se autori zbirki pjesma, romana, zbirki pripovijedaka, zbirki novela i zbirki putopisa, čija tematika, na bilo koji način, obrađuje život Hrvata izvan domovine. Nagrada u iznosi 3.000 CHF bit će dodijeljena pjesnikinji za zbirku pjesama “Žigice vjere” 6. listopada u 12,00 sati u Društvu hrvatskih književnika, u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića 7/I. Malkica Dugeč (1936.) najplodnija je suvremena hrvatska pjesnikinja u iseljeništvu. Rođena je u Zavidovićima, a u RH se doselila s obitelji još u gimnazijskim danima. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao profesorica hrvatskoga jezika i ravnateljica škola diljem Hrvatske. Morala je emigrirati 1972. za svojim mužem Božom Dugečom iz političkih razloga, nakon Hrvatskoga proljeća kada su se supružnici zamjerili vlastima osnivajući ogranke Matice hrvatske diljem Slavonije. Nakon izbjegličkih lutanja nastanjuje se trajno u Stuttgartu, gdje je tek 1975. dobila azil.
Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i jednu knjigu proze. Zajedno s prof. Kazimirom Katalinićem priredila je, i u izdanju Hrvatske republikanske zajednice, objavila knjigu govora i eseja svoga pok. supruga Bože Dugeča pod naslovom “Nismo spremni robovati”. Prevođena je na strane jezike, a zastupljena je u brojnim antologijama. Nagrađena je Nagradom “Dubravko Horvatić”za ciklus pjesama “Sebe ne vidiš nikada”, i književnom nagradom Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne “Antun Branko Šimić” za zbirku “U riječ unjedrena”. Piše pjesme i na njemačkom jeziku. Brojne pjesničke zbirke Malkice Dugeč nastale u proteklih dvadeset pet godina nisu plod zakašnjela pjeva, već rezultat prešućivanja i progona naraštaja hrvatskih intelektualaca tijekom Hrvatskoga proljeća sedamdesetih. Od 1978., sa svojim suprugom (danas pokojnim) publicistom Božom, predstavlja kultni časopis Republika Hrvatska na Međunarodnome sajmu knjiga u Frankfurtu. Taj europski renomirani sajam knjiga davao je našim hrabrim prognanim intelektualcima – izloženim pogibelji Udbinih agenata (na čijem je popisu bio Božo Dugeč), štand gdje su supružnici Dugeč organizirali nastupe hrvatskih emigrantskih pisaca sa svih kontinenata pod nazivom Riječ iseljene Hrvatske. Stoga je Malkica Dugeč, iznimno zaslužna za hrvatsku književnu prisutnost u svijetu. Članica je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Mostaru te njemačkog Društva za kroatistiku. Stalno živi i djeluje u Stuttgartu.
Tekst: Vesna Kukavica
(Foto: mediazzz)
