Dok se diskusija o glasovanju iseljenika još nije ni utišala – stigli su statistički podaci o prošlogodišnjem slanju novca iz inozemstva u Hrvatsku. Suprotno stalnom vrijeđanju naše dijaspore ‘argumentom’ po kojem onaj tko ne plaća porez ne treba ni glasovati, pokazalo se da iseljenici ne samo što stalno doprinose, već se njihovo slanje novca iz godine u godinu samo povećava.
Naime, prema podatcima Eurostata, a kako prenosi direktno.hr, doznake iseljenika su u prošloj godini iznosile čak milijardu i 607 milijuna eura. Za usporedbu, u 2013. ih je bilo milijardu i 590 milijuna, a u 2012. milijardu i 460 milijuna eura. Sav taj novac, iako uglavnom upućen obitelji i prijateljima, završava u BDP-u jer se njime kupuju proizvodi i usluge koji su normalno oporezovani. Što to znači? Da dok uhljebi vladajuće koalicije nemilice troše proračunski novac na svoje visoke plaće, službene automobile, službene telefone i sve moguće pogodnosti, iseljenici svom osiromašenom narodu pomažu – sve više i više. Vjerojatno zato što je sve više onih koji zbog nezaposlenosti i ovrha ne mogu više nikako u Lijepoj našoj zaraditi za život, pa onda moraju moliti pomoć bližih i daljnih rođaka te prijatelja iz djetinjstva. Kad je dobiju, ne kupuju si luksuz – več špeceraj i najnužnije.
Za svoj je trud, kako dalje pište direktno.hr, dijaspora ‘nagrađena’ stalnim vrijeđanjem i osporavanjem prava da uopće pristupi izborima. To je pravo de facto ukinuto 2012., kad je glasovanje ograničeno na konzulate, koji su uglavnom mali i bez velikog parkinga. Zato je, na primjer, iz cijele Australije stiglo samo nekoliko tisuća glasova. Slijedom logike ‘tko plaća, treba i odlučivati’, koju često navode ‘lijevi’ komentatori, bilo bi logično da se dijaspori da multiplicirani, najmanje udvostručeni glas, a da se parazitima na državnom proračunu (tu ne mislim na učitelje i liječnike, već političku i parapolitičku kastu) to pravo nekako ograniči.
Treba se nadati da suosjećanje i pozitivan duh neće napustiti stalno odbacivanu dijasporu – jer kad bi ‘lifeline’ iseljeničkog novca prestao, brzo bismo se po ekonomskim pokazateljima spojili sa manje sretnim državama Afrike i Azije. (cd/direktno)
Osobno nisam ni u jednoj političkoj stranki,više imam društvenih iskustava,sudjelovajući preko dva deset ljeća u njima. Smatram da nam je zadnje vrijeme da se više zajednički pozabavimo,na duhovnoj,moralnoj ljudskoj kulturi sloge i zajedništva hrvatske nacije.Koja se sastoji na principu,više zajedničkih razgovora,dogovora pregovora te traženje međusobnih dijaloga,pogotovo u važnim strateškim gorućim pitanjima putem koncesusa