Zanimljiv tekst na svom Facebook profilu objavio je fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice u Stuttgartu:
Poštovani i dragi naši sunarodnjaci iz Lijepe naše!
Znam da je mnogo vas koji osluškuju mnogo toga što dolazi iz dijaspore, u nadi da ćete i sami ovdje pronaći sebe. Iluzija i dosadašnjih navika je previše, a ja ću vam dočarati dio naše svakodnevnice u koju ulazite.
Njemačka je bogata zemlja, jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Ovdje ima toliko novca da je čovjeku najveća muka je li ga treba pokupiti s poda ili ubrati sa stabla, bez umora, bez brige. Važno je samo da se odlučimo iz higijenskih ili rekreativnih razloga.
Kada dođete, ovdje imate toliko vremena za redovita i duga ispijanja kave ili sličnih napitaka, koji su dobra podloga za neobvezno čavrljanje, pretresanje događaja i ljudi i neprestano traženje krivca, uz neizostavnu dozu kukanja. Ako vas se slučajno dogodi da za to nemate vremena, jer pati društveni život, onda se obvezno i što prije vratite.
Radne navike možete ponijeti iz Domovine: svi sve znaju raditi, a Nijemci od muhe rade slona i filozofiju pa traže izobrazbu i za najobičnije poslove koje kod nas zna raditi svaka baba. Ne trebate brinuti o 8-satnom radnom vremenu, jer Nijemci razumiju da se ne mora baš 8 sati raditi, a da ne govorimo o cjelodnevnom radu. Zabušavanje na poslu je dozvoljeno, čak preporučljivo. Važno je samo uhvatiti dobru vezu sa šefom i onda nema problema. Možda je najbolje nečim ga kupiti, podmititi i privesti u svoje društvo. Ako vas kojim slučajem boli glava od sinošnje čašice viška, zbog koje ste mamurni na poslu i boli glava najmanje do popodnnevnih sati, ne brinite: šef razumije da tako liječite tugu za rodnim krajem i svime što ste u njemu ostavili.
Znanje njemačkog jezika nije toliko potrebno dok god imate dva jaka aduta: ima puno naših koji će vam uvijek uskočiti i u svakoj prilici rastumačiti te zamarajuće fraze, riječi, rečenice. Drugi su vam adut ruke. Dok one ne zabole, jer su univerzalni jezik, možete se sporazumijeti sa svima: i Nijemcima, Turcima, Afrikancima, Azijatima,… ma svima. I ne vodite brigu o tome hoće li imati vremena za sve te načine kreativnog sporazumijevanja: oni će uvijek imati vremena i to je nebitan faktor u vašem strahu. Uz to, neće se ljutiti jer im oduzimate vrijeme i pažnju. Naprotiv. Svi su sretni da su tu radi vas.
Kad sa šefom dogovarate plaću, tu može biti doista velika prevara od strane onoga koji vam nudi dobre poslovne uvjete. Ponudit će vam plaću kojom ćete već isplanirati mnogo svojih susreta s prijateljima, putovanja, dobra kola kojima ćete rodbini i prijateljima u Domovini brzo pokazati svoj društveni status u Dojčlandu i neopravdanu potcijenjenost u svome kraju. Doduše, brzo će vas iznenaditi da ste dobili i do 50 % manje novca. Mora da vas je netko gadno prevario. Uostalom, što vi imate s porezom i tamo nekom filozofijom o brutto i netto plaći na koju se poslodavac pokušava izvaditi?
Ako se zaposlite kod naših ljudi preko rodijačkih ili prijateljskih veza, nemojte slučajno pomisliti da će vas možda netko prevariti. Neeee! To nije moguće ni u filmu u kojem je sve moguće. Svi naši koji su ovdje jesu pošteni i zaboravili su sve loše navike iz Domovine. Zbog toga mirno spavajte.
Naravo je da spavate najprije kod rodbine i prijatelja. Tu je višestruko sigurno i dobro: svi imaju dovoljno prostrane stanove, oni su se jako obradovali vašem dolasku da im razbijete monotoniju u svakodnevnici. Dobro ste im došli, jer će naći izliku da kasnije odu na posao, da se ranije vrate, da vas odvedu u neizostavno razgledavanje shopping centara. Radosni su da kod njih ne morate brinuti ni o hrani, ni o režijama, a niti o plaćanju bilo kakve stanarine. Kome bi to uopće palo na pamet?! Pa rodbina smo, prijatelji, susjedi, poznanici s nekog partyja, kafića, utakmice, plaže,… Kad vam postane dosadno kod njih, samo recite! Oni će vam brzo i jeftino pronaći stan, bez obzira što je cijena za neke ostale doseljenike ili za Nijemce dosta visoka i s dosta neizvjesnosti kada i kako pronaći svoj dom. To se na vas ne odnosi.
Mi se Hrvati volimo hvaliti svojim vjerskim statusom i uvjerenjem u kojem i papa o vjeri od nas ima podosta toga naučiti i što smo najveći katolici na svijetu, a možda i šire. Mali nam je problem što će nas nadležni ovdje upitati jesmo li vjernici ili ne. Ako kažemo da jesmo, onda će nam oko 20-30 € mjesečno skinuti s plaće. Možda je to nezgodno, jer smo to mogli uštedjeti, potrošiti na piće, možda na kućne ljubimce, jednu laganu večericu ili na neizostavni ritual pušenja u kojem i Turci bivaju ljubomorni, jer će se počet govorit: puši kao Hrvat! No vratimo se tim eurićima: njih ćemo uštedjeti, ali to što smo se tako ispisali iz Crkve, što ne možemo prakticirati sakramente, biti kum na čestim i obveznim slavljima, pogotovo sad kad smo u Dojčlandu – to u svakom slučaju neće nitko znati, pogotovo ne tamo gdje smo kršteni.
Kad smo već kod Crkve, kad nemate gdje ili vam nedostaje novca, nije važno za što, obavezno se javite svećeniku. Doduše, jedan ste od mnogih koji svakodnevno traže pomoć, ali svećenik zna jako široki krug ljudi gdje može odmah naći i posao i stan koji ste sanjali. U slučaju da vam ne pomogne u tome, jedini logički zaključak je da je svećenik loš, da ne sluša što papa Franjo govori, da je neosjetljiv, bezobrazan, drzak i nedostojan svoje službe.
Mnogo je toga još što nas treba ovdje fascinirati: svi su dobri i pošteni, svi nas razumiju ako i pogriješimo, svi su s nama strpljivi, svi imaju jako puno novca kojim pokazuju i veći društveni status od onog što ga uživaju. Svi su sretni što svakodnevno dolaze neke nove face, pa život prestaje biti monoton i sumoran i jako lijepa prilika za upoznavanje novih i sklapanje novih nezaboravnih prijateljstava, makar to bilo samo za jednu noć
Ako ste spremi na sve ovo, razmislite o svom dolasku.
(FB, foto: wiki/Friedrich.Kromberg)