U četvrtak, 8. ožujka, u 94. godini života u Stuttgartu je umro Milko Kelemen, skladatelj, profesor, pokretač Muzičkog biennala Zagreb i antologijska persona suvremene europske glazbene scene, priopćilo je Hrvatsko društvo skladatelja.
Milko Kelemen (Slatina 30. 3.1924. – Stuttgart 8.3.2018.) po završetku studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kod Stjepana Šuleka, nastavio je učiti kompoziciju u Parizu (Olivier Messiaen) i Freiburgu (Wolfgang Fortner). Od 1955. redovito sudjeluje u ljetnim tečajevima za novu glazbu u Darmstadtu, a 1961. pokrenuo je Muzički biennale Zagreb.
Pedagoškim radom bavio se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te na sveučilištima u Düsseldorfu i Stuttgartu. Kao gostujući profesor predavao je, između ostaloga, na Akademiji Hans Eisler u Berlinu i Sveučilištu Yale. Primio je brojne nagrade i odlikovanja te je dopisni član HAZU.
Skladbe su mu dostupne u izdanjima izdavačkih kuća Universal-Edition Schott, Peters, Schirmer, Sikorski, a snimke njegovih djela objavljene su na više od stotinu nosača zvuka.
Među najpoznatijim kompozicijama svakako su “Novi stanar”, “Apocalyptica” te “Salut au monde” na tekst slavnog Waltera Whitmana.
Autor je knjiga Poruka pateru Kolbu i Svjetlost zvuka. O njemu su snimljena četiri biografska filma.
“Svaki čovjek ima nešto u sebi, ono što ja zovem elementima arhetipova, neku vrstu praslika i praosjećaja. Ključno je probuditi u ljudima taj podsvjesni osjećaj i talent. Budući da komponiranje duboko zadire u psihologiju i emociju, profesor kompozicije mora biti i dobar psiholog da bi studente potaknuo da kreiraju glazbu koja nastaje sintezom osjećaja i intelekta. Po mojemu shvaćanju umjetnosti, umjetnost bez arhetipova uopće ne može postojati. Međutim, problem je u tome što ti arhetipovi mogu biti isto tako i vrlo negativni. Najstrašniji primjer je Hitler, koji je u maniri jednog mađioničara u njemačkom narodu uspio probuditi jedan mračni arhetip i time ga zaveo da ga bezuvjetno slijedi u sljepilu nacizma.
Osim pronalaženja arhetipova, također je vrlo važno pripremiti mlade skladatelje na krizna razdoblja, kroz koja svatko u životu mora proći. Krize su zapravo jedna vrlo pozitivna stvar jer se upravo kroz njih čovjek razvija. Sve je to kao jedan val. S najniže točke u jednom razdoblju umjetnik se mora znati vratiti i ponovno dosegnuti vrhunac”, rekao je to Milko Kelemen 2003. godine u opširnom razgovoru s Edijem Zelićem za Slobodnu Dalmaciju koji možete pročitati ovdje.
(cd/Hina, foto: YT screenshot)
