Maja Šiprak, hrvatska pjesnikinja, rođena u Sisku, dugi niz godina prisutna je na književnim portalima, sajmovima i okupljanjima u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Pjesme su joj uvrštene u brojne domaće i strane zbornike, a dobitnica je priznanja “Zvonimir Golob”, za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, “Spark” Velike Gorice, za pjesmu o proljeću, a na natječaju portala Očaravanje i časopisa Sapphoart za Valentinovo 2018. njezina pjesma izabrana je kao jedna od najboljih. Iste godine vrlo zapaženo bilo je i njezino gostovanje na tradicionalnom festivalu migracija u Luxembourgu.
Ove godine, usred pandemije koronavirusa, iz tiska je izašla nova zbirka poezije Maje Šiprak pod naslovom „Poezija pod jedrima“.
![](http://www.crodnevnik.de/crodnevnik/wp-content/uploads/2020/12/poezija-pod-jedrima-720x399.jpg)
„Maja Šiprak ne zna pisati šablonski i serijski. Nju takvo pisanje ne zanima. Ne poseže s kvantitetom kako bi dosegnula kvalitetu, već uživajući u stvaranju, poput drevnih majstora, ne umanjuje kvalitetu količinom napisanog i nema problema kako da iz mnoštva napisanog odabere kvalitetu za uvrštavanje u zbirku, već kako da od kvalitete izdvoji dostatnost potrebnu za zbirku“. Riječi su to Ratka Bjelčića, recenzenta najnovije zbirke Maje Šiprak.
![](http://www.crodnevnik.de/crodnevnik/wp-content/uploads/2020/12/maja-siprak.jpg)
„Ono što karakterizira pjesništvo Maje Šiprak je umijeće prenošenja osjećaja kroz stihove. U njezinim pjesmama nema nerazumijevanja i postavljanja pitanja: „koja je pjesnička poruka?“, jer Majini su stihovi kristalno jasni, ogoljeni do srži, odlikuju se izravnošću. U njima nema kalkulacije dopadljivosti nauštrb iskrenosti. Maja ne robuje rimama, koje bi izgledale naštimane, nezgrapne, kratile Majin pjesnički dah i obrezivali njezine pjesničke slike. Maja Šiprak ima osjećaj za ritmičnost (pojedine pjesme uvrštene u novu zbirku, bez većih preinaka mogle bi se uglazbiti)“, zaključuje Ratko Bjelčić.
Ljubiteljima poezije preporučujemo „Poeziju pod jedrima“ iz pera Maje Šiprak. U nastavku donosimo njenu pjesmu naslovljenu „Versi srca“.
VERSI SRCA
Razapeta između mogućnosti i želja
biram tamnu polutku mjeseca
izbjegavam grabežljivce
i lažne kolodvore sreće
putujem sama
u naručju nosim breme prošlosti
i neizvjesnu budućnost
umotanu u svilu
izvezenu zlatnim versima srca
koje ljubav živi
daljina ostavlja trpki okus
nestaje u nevidljivoj točci na obzoru
obrazi se crvene od nedostajanja
a život mi se poput leda topi u dlanovima
koliko rastanaka treba proteći
koliko sastanaka treba živjeti
da bi mogli udisati puninu
stišati strepnju i neizvjesnost
prođe dan
noćima nema kraja
tjedan prođe
vikend me razapne
svaka misao kao goloždravi ptić
gladna je tvoje blizine