Što se bliži rok za reguliranje statusa prebivališta, pred Generalnim konzulatima u Njemačkoj sve su veće gužve. Na fotografiji vidite red koji se danas stvorio već u prijepodnevnim satima pred konzulatom u Stuttgartu. I ne treba očekivati da će situacija do 29.12. biti bolja. Dapače, svakim danom bi mogla biti sve gora.
Treba li napominjati da su građani nezadovoljni, ljuti i ogorčeni? Čuju se razni komentari o tome kako je hrvatska vlast nesposobna te da još jednom dokazuje maćehinski odnos prema dijaspori. Mnogi se Hrvati u inozemstvu osjećaju građanima drugog reda, a činjenica da se za postupak reguliranja prebivališta još izvlači i 20 eura iz njihova džepa veliki dio njih naziva još jednom drskošču hrvatske službene vlasti naspram hrvatskim iseljenicima.
Istina, “sporni” Zakon je donesen prije godinu dana, ali se na informiranju i transparentnom razjašnjavanju pojedinih točaka i odredbi radilo vrlo loše. Tek kada su mediji prije nekoliko tjedana “razvukli” ovu temu i opširno pisali o posljedicama i pozadinama Zakona o prebivalištu, probuđena je svijest hrvatskih građana u inozemstvu da se treba regulirati status prebivališta već do kraja ove godine. S pravom se ljudi ljute i smatraju da sa strane naših konzulata nije bilo dovoljno poslati tek šture dopise hrvatskim katoličkim misijama i hrvatskim udrugama i zatim se nasloniti u udobne diplomatske fotelje i ne truditi se više organizirati posebne konzularne dane, informativne večeri, e-mail i social media kampanje ili susrete s hrvatskim građanima (a da se željelo i htjelo, moglo se to napraviti uz vrlo mali trošak). Građanima ni dan danas puno toga nije jasno oko Zakona o prebivalištu. Problemi su time veći što i sami službenici ne postupaju jedinstveno. Vjerojatno ni njima neke odredbe nisu do kraja jasne…
Crodnevnik je prošli tjedan, u suradnji s Hrvatskim svjetskim kongresom Njemačke i GK RH Frankfurt, objavio na jednom preglednom listu sažeto sve potrebne informacije. Pogledajte u tom smislu i OVAJ članak.
Međutim, nije li inicijativa za takvo što trebala poteći od hrvatske države, MUP-a, službenih vlasti u domovini i inozemstvu, i to već prije godinu i više dana? Nisu li naši diplomati plaćeni za to da budu na usluzi hrvatskim građanima? Nedovoljno je učinjeno, pa se sada pojavljuju scene poput ove na našoj fotografiji.
Koje je rješenje?
Ako se Zakon neće mijenjati i adaptirati na rješenja koja su standardna u Europskoj uniji (Njemačka, Italija, Grčka itd.) odnosno drugim riječima, ako se neće ili ne želi svakom hrvatskom državljaninu, bez obzira gdje živi, omogućiti da ima hrvatsku osobnu iskaznicu i putovnicu, onda je hitno potrebno produžiti rok za reguliranje statusa i zatim krenuti u ofenzivniju kampanju informiranja i razjašnjavanja jednog nepotrebnog i nedovoljno dobro izrađenog i koncipiranog Zakona.
A našim “jugopolitičarima” ove ili one boje treba ovom prilikom poručiti: u demokraciji Vi radite zakone za građane i zakonima biste trebali olakšati njihov svakodnevni život i regulirati procese u smislu optimiranja situacije. Donošenje Zakona motivirano političko-ideološkim razlozima ne pomaže nikome. Konzultirajte se kod budućih zakona unaprijed sa svim grupacijama građana, i to opširno i konstruktivno, a ne s figom u džepu, kako biste izbjegli reakcije kakve doživljavamo i čujemo ovih dana.
Eto Vam, političari, prve prilike krajem godine da čujete izvješća članova Vladinog savjeta Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Vjerojatno će Vas članovi tog Savjeta prilikom prvog službenog zasjedanja moći iz prve ruke izvijestiti o nezadovoljstvu u hrvatskom iseljeništvu, ne samo vezano za Zakon o prebivalištu, nego u puno širem smislu. Ili će Vam i taj Savjet, kao mnoge slične konstrukcije prije, biti tek fikus da biste mogli reći ‘mi smo ponudili iseljeništvu platformu da nas savjetuje i izvještava’. Poslušaj, pa zaboravi. Ta deviza nam je poznata. Budete li je i dalje zagovarali, bolje je da uštedite trošak za dolazak na desetine ljudi iz cijelog svijeta u Zagreb. Dajte taj novac siromašnima i nezaposlenima. Imate ih koliko hoćete u Hrvatskoj. Na žalost.
Edi Zelić
foto: © mediazzz agentur
To! Pišeš mi iz duše!
Bravo Gospodine Zelicu sto ste tako napisali.Ogorceni smo svi najbolje je,po mom pitanju dignuti se na noge i otici u Strassburg za Ljudska Prava jer to je zalosno kako nasa Republika Hrvatska postupa sa svojim gradjanima,ja sam tek prije dva-tri dana tel. doznala od jedne prijateljice iz Darmstadta o tom zakonu,a ja stanujem u Minhenu,i onda sam i ja druge ljude obavjestavala o tom Zakonu.A da me ona nije o tome obavjestila ja ne bi ni saznala nista o tome.
Mnogo Vam hvala gospodine Zelicu na vasem trudu oko informiranja o tom zakonu. I ja sam slucajno naisla na tu vijest preko vase stranice. Inace svaki dan pregledam i Vecernji i Jutarnji online … pa me taj “novi” zakon ipak iznenadio.
Pokusala sam rijesiti na GK u Münchenu, gdje su mi preporucili da u Hrvatskoj podnesem zahtjev za novu osobnu (koja je istekla, jer radi zaposljenja koje treba cuvati u inozemstvu, nisam bila fleksibilna na vrijeme otputovati u Hrvatsku), te da rijesim pitanje privremenog statusa tamo, kako me ne bi odjavili sa hrvatske adrese.
U Petrinjskoj sam nazalost naletila na onu najnabrijaniju gospodu za salterom koja me pogledom na obrazac … (mjesto rodenja Tomislavgrad) u istom momentu napala, sto mi pada napamet da to trazim, kad tu ne zivim. Da se odmah idem odjaviti itd. …
Zalosno, mati mi je Hrvatica, rodena u Hrvatskoj, otac je Hrvat, roden u Tomislavgradu, a ja sam sve dosad imala osobnu iskaznicu sa zagrebackom adresom, gdje od djetinstva svake godine provodim odmor. A sada tu vise ne pripadam?
Ako je u pitanju pravo na glasovanje ili zloupotreba socijalne pomoci i slicno, to je se moglo rijesiti i drugacije. Nisam misljenja da trebam imati pravo na glasovanje i ljudima koji tu zive “odredivati” vladu. Upravo iz tog razloga i nisam izlazila na glasovanje. A kad vidim sto se sad dogoada … mozda sam i trebala.
Ne znam koju predstavu gradani Hrvatske imaju o zivotu u dijaspori. I tko je bolje i visoko obrazovan mora se boriti za posao (koji u Njemackoj uopce nije toliko siguran, koliko se nekima cini). Mislim da mogu reci, da je vecina nas, koji smo odrasli u inozemstvu, koji smo se skolovali u inozemstvu, jos toliko vezani za nasu zemlju Hrvatsku kao malo koji drugi narod. Valjda bi svima trebalo biti jasno, zasto su ljudi vani. U Hrvatskoj nema radnih mjesta ni za gradane koji jos tu zive a kamoli za Hrvate iz dijaspore. Neka Hrvatska ponudi radna mjesta, perspektive u Hrvatskoj, pa cemo vidjeti gdje ce dijaspora odabrati prebivaliste.
Kako sam pricala na radnom mjestu zasto moram otici na dan, dva u Zagreb i spomenula koliko stanovnika nasa drzava ima … komentari su bili … oh, sta, tako malo … pa bas slatko!! pa to je trecina Bavarske…
Da li ta nasa “mnogobrojna” drzava mora zaista tjerati svoje gradane da se odreknu drzavljanstva?
Ja se nadam da ce hrvatska vlada sa produzenjem roka za rjesavanje statusa i koristiti tu priliku da informira javnost – u Hrvatskoj i u dijaspori – o razlozima za novi zakon id da ga optimira tako, da ne oduzima osobne, da ne odjavljuje iz registara i ne tretirate one koji jedva cekaju da se vrate u tu drzavu kao kriminalce!