Dva poznata hrvatska doktora – Andrija Hebrang i Milan Kujundžić– dugo su godina bili bliski suradnici u HDZ-u. Ljubav je pukla kada je Kujundžić napustio HDZ i potražio sreću u Hrvatskoj zori. Otad nekadašnji njegov prijatelj Andrija Hebrang ima “partijsku zadaću” da se javno bavi Kujundžićevim manama. Hebrang ne propušta priliku da javnost upozori kako je dr. Kujundžić ratni dezerter koji je ratne godine proveo u inozemstvu.
“Kao ratni ministar zdravstva predložio sam Vladi uredbu po kojoj liječnici ne smiju napustiti Hrvatsku bez dozvole. Kujundžić nikada nije dobio takvu dozvolu niti ju je ikada tražio”, tvrdi dr. Hebrang.
Kujundžić mu ovja put nije ostao dužan te je poslao pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti:
“Uistinu mi je ispod svake razine i ljudskog dostojanstva reagirati na laži i klevete čovjeka koji je sam sebe definirao kao lažova. Nažalost, na to sam prisiljen jer Andrija Hebrang s predumišljajem uporno šireći laž o meni nanosi veliku štetu mom ugledu.
Do sada nisam reagirao jer sam mislio a što drugo možeš očekivati od čovjeka koji je u Hrvatskom saboru za sebe rekao: „Ja ne lažem, samo povremeno govorim neistine“!
Međutim, Andrija Hebrang ostaje Andrija Hebrang! Uvijek će odraditi prljave poslove za klijentelu kojoj se dodvorava lažući (isprika, govoreći neistine).
Analizirajući psihološki, sociološki i politički profil Andrije Hebranga nameće se samo jedan zaključak: Očito su u g. Hebranga rođenjem utkani boljševizam i Udba, pod tim simbolom živi i pod njim će i umrijeti. To jedino može dati odgovor za duh (mentalni sklop) čovjeka koji se uporno služi lažima, od njih ne odustaje niti trena, a u konačnosti od toga izvlači profit.
Samo tako je moguće objasniti uporno širenje laži kojima se koristi Andrija Hebrang. To ga, na određeni način, i „opravdava“, jer nitko ne može pobjeći od samog sebe.
Naime, odrastao je Andrija Hebrang pod brižnim skutima „struktura“ koje, i kad se „posvađaju“, svoje nikad ne napuštaju. „Sindrom skuti“ nikad nije izišao iz Andrije Hebranga. Sjećate se kako je virio ispod skuti „našeg Ive i naše Jadrančice“, pri tome ih braneći i veličajući, a u tišini masteći vlastiti brk. Kao što nikad iz njega nije izišao sindrom skuti, tako iz njega nikad nije izišao „sindrom petokrake, boljševizma i Udbe“, čije je glavno geslo: LAŽ je najmoćnije oružje.
Ovdje sam prisiljen reagirati na opetovane laži o meni kao „ratnom dezerteru“ navođene najnižim pobudama i interesima Andrije Hebranga, a sada objavljene i na portalu Narod.hr., gdje Hebrang kaže da sam cijeli rat proveo izvan Hrvatske.
Istina o meni iz 90ih je slijedeća, koju dobro zna i Andrija Hebrang.
Sve vrijeme rata proveo sam radeći u hrvatskim bolnicama, osim od ožujka 1993. do svibnja 1994. kada sam bio na postdoktorskoj stipendiji u SAD . Stečena znanja u Americi donio sam u Hrvatsku i dao ih svojim pacijentima, studentima i kolegama. Odmah na početku rata stavio sam se na raspolaganje u obrani Republike Hrvatske. Nikada to nisam isticao, niti od toga imao bilo kakvu korist, jer to držim normalnim.
Kao što rekoh, to dobro zna i Andrija Hebrang da sam sve te godine radio u hrvatskim bolnicama. Potvrda za to je i sramni događaj kada me Andrija Hebrang 92. „protjerao“ iz KB Dubrava. Naime, tadašnji ravnatelj KB Dubrava, sada pokojni doc. Anto Matković, koji nije htio izvršavati sumnjive naloge Andrije Hebranga, s njim je ušao u sukob. Kako bi mu se osvetio Hebrang je, među ostalim, sproveo postupak da svi liječnici koje je zaposlio dr Matković moraju biti vraćeni u bolnice iz kojih su došli u KB Dubrava, tada Nova bolnica.
Tako sam i ja u siječnju 93. napuštao bolnicu Dubrava s vrećicom u ruci u kojoj je bila radna odjeća i knjige, kao prognanik, dok su se tome slatko smijali bivši zaposlenici Vojne bolnice.
Istu laž o meni kao „ratnom dezerteru“ koristio je Andrije Hebrang prije 2 godine na Izbornom saboru HDZa. I tada je, kao i obično, za druge odrađivao prljavi posao, iz kojeg kasnije izvlačio korist za sebe. Kako je tada bilo i koliko mu ljudi vjeruju govori činjenica da sam ja kandidirajući se za Predsjednika HDZa od 2000 mogućih glasova dobio nešto manje od 1000, a Andrija Hebrang kandidirajući se za člana Predsjedništva od 2000 glasova dobio svega nekoliko 10-aka. To sve govori o njemu.
Sada je opet u funkciji „odraditi“ Milana Kujundžića kako bi sutra dobio neko mjesto s kojeg će unovčiti „svoje projekte“. Poštovani g. Hebrang, ne želim s vama polemizirati niti na vas trošiti jednu riječ, nadam se da nakon ovog otvorenog pisma više nećete širiti laži i klevete o meni, kako vas ne bih bio prisiljen kazneno prijaviti.”
(cd)
